Đurđica ili latinski Convallaria majalis
Drugi naziv: šmarnica, đurđevac
Đurđica je biljka koja voli sjenovita šumska mjesta, a naročito šumu hrasta, nalazi ju se i na brdskim livadama, a uzgaja se i u domaćinstvima zbog njenog opojnog mirisa i karakterističnog izgleda. Njeni bijeli cvjetovi podsjećaju na zvončiće koji su raspoređeni u grozdovima.
Foto: Flickr, S H Photos
Cvjeta u maju mjesecu. Ima debeo korijen iz kojega niču listovi zelene boje, koji su na dugoj peteljci i cvjetna stabljika koja je kraća od samih listova. Svi dijelovi đurđice su ljutog i gorkog okusa, a ono najvažnije što se može reći za ovu biljku je to da je ona otrovna, pa prilikom branja treba dobro oprati ruke, a djeci nije preporučljivo nikako da ju beru.
Biljku treba brzo sušiti i dobro ju zatvoriti u posude. Ako bi došlo do trovanja, prepoznat ćete ga tako što ćete dobiti jaki proljev, tjerat će vas na povraćanje, osjećat ćete se malaksalo i bez snage.
U službenoj medicini koristi se za lječenje srčanih bolesti, jača srce i regulira njegov otkucaj, ublažava grčeve i povoljno djeluje na krvožilni sustav. U kombinaciji sa tinkturom valerijane koristi se za ublažavanje nervoze.
Služi i kao dekorativna biljka, pa ju se može naći u prodaji u cvjećarnicama, tržnicama, te tada isto morate biti na oprezu prilikom dodira sa njom i ne preporuča ju se često mirisati.
U Njemačkoj se upotrebljava voda Hartman protiv paralize, a za to se ubiru cvjetovi poslije zalaska sunca , suše se i kuha se čaj. Cvjetovi se koriste i za epilepsiju, bolesti srca, moždanog udara (kapi).
Autor: J. Nikšić
Komentiraj