Đurđica ili latinski Convallaria majalis

Drugi naziv: šmarnica, đurđevac

Đurđica je biljka koja voli sjenovita šumska mjesta, a naročito šumu hrasta, nalazi ju se i na brdskim livadama, a uzgaja se i u  domaćinstvima zbog njenog opojnog mirisa i karakterističnog izgleda. Njeni bijeli cvjetovi podsjećaju na zvončiće koji su raspoređeni u grozdovima.

Foto: Flickr, S H Photos

Cvjeta u maju mjesecu. Ima debeo korijen iz kojega niču listovi zelene boje, koji su na dugoj peteljci i cvjetna stabljika koja je kraća od samih listova. Svi dijelovi đurđice su ljutog i gorkog okusa, a ono najvažnije što se može reći za ovu biljku je to da je ona otrovna, pa prilikom branja treba dobro oprati ruke, a djeci nije preporučljivo nikako da ju beru.

Biljku treba brzo sušiti i dobro ju zatvoriti u posude. Ako bi došlo do trovanja, prepoznat ćete ga tako što ćete dobiti jaki proljev, tjerat će vas na povraćanje, osjećat ćete se malaksalo i bez snage.

U službenoj medicini koristi se za lječenje srčanih bolesti, jača srce i regulira njegov otkucaj, ublažava grčeve i povoljno djeluje na krvožilni sustav. U kombinaciji sa tinkturom valerijane koristi se za ublažavanje nervoze.

Služi i kao dekorativna biljka, pa ju se može naći u prodaji u cvjećarnicama, tržnicama,  te tada isto morate biti na oprezu prilikom dodira sa njom i ne preporuča ju se često mirisati.

U Njemačkoj se upotrebljava voda Hartman protiv paralize, a za to se ubiru cvjetovi poslije zalaska sunca , suše se i kuha se čaj. Cvjetovi se koriste i za epilepsiju, bolesti srca, moždanog udara (kapi).

Autor: J. Nikšić