Duhovnost nije tehnika

U jednom sam trenutku ostao sam, i ono malo što sam smatrao da ispunjava moj život nestalo je. Nepregledna velika pustoš ostala je oko mene, a ono što je bilo još čudnije je da unatoč velikoj pustoši vladao je poveći nered. Čudan osjećaj jer istovremeno sam se osjećao slomljeno i nikad jači, osjećao sam se prljavo i čisto istovremeno. Na trenutke jecao i plakao, na trenutke se smijao i plakao, ali postao sam svjestan da ništa više neće biti isto.

prastanje

Praštanje, Foto: Flickr, be creator

Nisam znao kamo krenuti  jer u kojem god smjeru je krenulo razmišljanje nisam vidio ništa što bi mi moglo probuditi strast da se borim. Spoznaja da završavam na ulici za koji dan u meni je stvarala nemir, na trenutke sam upitao sebe jesam li poludio. Nisam ni pomišljao na spavanje  jer je nemir bio jači i istjerao me na lutanje pustim gradskim ulicama. Tek pokoja mačka pretrčavala je ulicu i lavež pasa razbijao mrklu noć. To je bio moj odlazak u nigdje. Nije postojao cilj, jednostavno idem nekamo, ali ne znam kamo.  Nisam tražio ništa, nisam imao cilj, nisam imao odredište jer kamo god da odem sam sam.

Moj put za nigdje? Da, izgledalo mi je tako, tako sam onaj trenutak osjećao, ali vrijeme mi je pokazalo da je to bila nova etapa koja me dovela u epicentar vlastitog života. Kako sam to uspio? Jednostavno, prihvatio sam jedini izbor koji mi je ostao, prepustio sam se i pokušao živjeti duhovnost. Duhovnost je širok pojam, a najgore je što se ona na krivi način sagledava i prakticira. Danas se duhovnost svodi na tehnike, a ljudi pomoću njih traže svoj unutarnji mir ne bi li na trenutke pobjegli od stvarnosti. Mnogi to čine, ali to je pogreška. Onih pola sata, sat koji sebi posvetite nije duhovnost, već bijeg od stvarnosti.

Duhovnost je spoznaja sebe, kroz duhovnost upoznaješ sebe i prihvaćaš svaki dio, bez obzira koliko ti se on u sadašnjem trenutku činio logičan ili pak ne, upravo te spoznaje omogućuju ti i otvaraju prostor napretka i iskoraka u životu. Posebno one spoznaje na koje nisi ponosan, one ti ostavljaju najveći prostor za napredak jer možeš puno na njima naučiti. Kad tome svemu još dodamo  činjenicu da se prošlost ne može promijeniti, a  da budućnost donosi novu priliku- to sve jednostavno te treba potaknuti da sebi pružiš priliku da budeš ono što trebaš biti.

Primjerice, moja pogreška koju sam činio u tadašnjoj duhovnosti bila  je to što nisam znao reći ne, tj. nisam imao snage izgovoriti ga, a duboko u sebi sam znao da neće dobro završiti za mene. Netko će reći, pa mogao si reći ne, ali nije to samo tako, puno je teže nego što ponekad želimo priznati i znam da mnogi sebe „uništavaju“ zbog toga što ne mogu u određenim situacijama reći ne, a razlog tome je što se podsvjesno želimo svidjeti svima i svima želimo ugoditi.

Ne, nema potrebe da to činimo jer još se nije rodio tko bi svima ugodio i što god mi činili uvijek će postojati netko tko će izreći svoj sud koji se nama neće svidjeti. Možda nam tehnika pomogne da izreknemo ne, ali samo nam duhovnost može pomoći da se osjećamo mirno i zadovoljno zbog toga što smo rekli. Duhovnost nije tehnika, nego rad na sebi i samospoznaja.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.