Dok čekamo život teče

Ponekad se zapitamo koja je svrha našeg života i nas samih? Koja je svrha naših uvjerenja, svih onih rasprava “za” i “protiv”? Trošimo sebe, trošimo svoj život i zdravlje da bi nekome pokazali koliko vrijedimo ili da smo bolji od drugih, da bi stvorili materijalno bogatstvo, a zaboravimo da na ovaj svijet nismo ništa donijeli, niti ćemo išta s njega odnijeti.

Čekanje

Čekanje, Foto: Flickr, Simon Matzinger

Mijenjamo svijet, toliko toga znamo, a opet nikada nismo bili nesretniji i tužniji nego danas. Gdje se sakrila sreća i radost življenja? Zar je moguće da smo dopustili da nam drugi govore što je dobro za nas, a što nije? Gdje su u toj priči sve one čari koje čine život ljepšim? Planiramo, a većinom se planirano ne ostvari. Zašto? Zašto život izgleda kao borba i muka? Zar smo zbog toga rođeni, da bi se mučili i patili? Djelomično.

Većina odgovora leži u prolaznosti i povodljivosti. Ljudima je teško prihvatiti činjenicu da je život tek prolaznost i nema potrebe gledati u neku daleku budućnost, jer u konačnici nema garancije da će ona doći, zar ne? Još manje ima potrebe stalno se osvrtati u prošlost.

Volimo gledati na život dugoročno, a zaboravljamo da vrijeme prolazi bez obzira na to što mi činili. Vrijeme je prolaznost, a naš život neka usputna stanica gdje čekamo nešto bolje i lagodnije.

Dok čekamo život teče.

Čekamo da se nešto desi, svakodnevno čekamo potvrdu “nekoga” ili “nečega”, a vrijeme bespovratno teče i postaje prošlost. Čekamo i tonemo sve dublje u sivilo prolaznosti i zaboravljamo na sebe i sve ono što možemo pružiti životu, a samim time i sebi. Zaboravljamo da mi imamo život, a život ima nas i tek kad ga živimo on nam pokazuje koliko može biti lijep i čaroban, bez obzira na to što mi ponekad mislimo drugačije.

Previše očekujemo od života, a premalo mu dajemo. Trošimo vrijeme na stvari koje nas crpe i umaraju, a ne moraju imati veze s našim stvarnim životom. Zaboravimo da sve prolazi i da će i to proći.

Život je kratak, nemoj biti tek slučajni prolaznik u vlastitom životu. Podari sebi i svom životu vrijeme i on će ti pokazati zašto si rođen i zašto živiš. Samo duša je vječna, sve ostalo je prolazno.

Autor: Zdravko Posavec

Komentari

  1. Marija Bućan kaže:

    Istina na koju često zaboravljamo u ovom užurbanom životu. Jako mi se sviđaju vaši članci i bar na tren zastanem i razmišljam gdje griješim. Hvala vam.

    • mm Zdravko Posavec kaže:

      Drago mi je da vas članci potaknu na razmišljanje i vjerujem da će vam pomoći u nekim budućim životnim situacijama.

  2. Senija kaže:

    Da….u upravo sam u fazi života kada se posložilo toliko teških situacija….
    Pa se pitam gdje sam pogriješila a zapravo znam.
    Da nebih okrivljavala sebe ili druge pokušavam to gledati sa zahvalnošću….da bih sebe pronašla…pravu sebe i ne nositi ogorčenje….
    Smatram da se sve dogodilo sa razlogom….da osvijestim stvari i ljude meni najbliže…..i da konačno uđem u bit života.. moje duše…..to je jedino vrijedno …..i sa time ću jednog dana preseliti u drugu dimenziju…..
    Ne želim reći da je lako….samo da je veliki izazov.
    Preporučam svakome rad na sebi….. dolazi do oslobađanja…. sasvim novih pogleda na ljude i na život….. Zahvalna sam na svakom danu….koraku kojeg napravim….prekrasnoj prirodi….. našim dragim životinjama…..jer zahvalnost i Osiječaj sreće otvara vrata za sve drugo….
    I hvala Tebi Zdravko jer ljudi kao ti pomažu kada zapne…..kada krećemo na put traženja duše i otvaranje energije za pronalazak duše.
    Hvala hvala hvala od 💖

    • mm Zdravko Posavec kaže:

      Istina, život je avantura koja svakodnevno donosi nove izazove. Ponekad bude teško, ponekad bude lakše, ali na kraju sve što se dešava je životna škola koja se dešava s razlogom, a razlog je da rasteš, da budeš bolja i kvalitetnija osoba.

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.