Čuvarkuća

Čuvarkuća ili latinski naziv Sempervivum testorum

Drugi naziv: pazikuća, divlje smilje, uhovnik, uvara cmilić

Jako skromna biljka koja nema nikakvih zahtjeva dolazi iz Meksika, listovi trajni, mesnati, sočni i završavaju šiljatim vrhom te tako tvore jednu interesantnu rozetu. Danas se uzgaja po čitavoj Europi, pa i šire, jer je omiljena svojim izgledom, a nazivaju je i “vječno živa”, jer se  razmnožava vegetativno preko bočnih izdanaka iz kojih nastaju nove rozete. Naraste do 40cm visine, a obujam joj doseže do 8cm. Raste po krovovima, zidovima i stijenama.

Foto: Flickr, Gilles Gonthier

Svježe iscijeđeni sok ili zdrobljeni listovi služe kao oblog kod uboda kukaca, raspucane i oštećene kože, raznih opekotina, osipa, hemeroida, kod jakih grčeva u mišićima nogu, kod gihta, kod natečenih nogu, kod upale uha se nakapa par kapi direktno u ušnu šupljinu i tako se izlučuje žuti sekret.

Otklanja bradavice, kurje oči, sunčeve pjege, djeluje na imunološki sustav i pomoć je kod kancerogenih bolesti. Koristi se i kod upale zubnog mesa i upale grla.

Čaj od svježih listova pije se kod kamenaca u mjehuru, hemeroida, prejake mjesečnice, djeluje protuupalno, ima diuretički učinak i osvježava organizam.

Tinktura čuvarkuće:

– omjer 1:1 (koliko usitnjenih listova, toliko i domaće rakije ili 70%-tnog alkohola

pustiti da odstoji 5-7 dana i uzimati 15-20 kapi na kocki šećera ili u pola čaše vode kod čireva ili nakon operacije želuca.

Mast čuvarkuće:

– punu šaku svježe, samljevenih listova

– 300gr otopljene domaće svinjske masti

sve zajedno pomiješati i pustiti da odstoji preko noći, ponovo ugrijati, procijediti u staklenke i koristiti kod uboda, upale kože, ozljeda, modrica, kod gnojnih rana koje teško zacjeljuju.

Autor: J. Nikšić

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.