Fascinantno je koliko ljudi nije zadovoljno svojim životom. Konstantno se može čuti jadikovanje i kukanje pojedinaca. Proklinjanje karme, zazivanje sudbine, ogorčenost prema Bogu zbog toga što život nije onakav kakav pojedinac smatra da bi trebao biti.

Prije svega kakav bi život trebao biti da pojedinac bude sretan i zadovoljan? Što bi trebao posjedovati da ne kuka i jadikuje nad vlastitim životom!? Činjenica je ta da ljudi lako postanu bahati, oholi, pohlepni, a posebice to dolazi do izražaja kada dođu do nekih ciljeva koji im mijenjaju život.
Nemoguće je ne zamijetiti da se današnji život vrti oko novaca, automobila, mobilne tehnike i nekretnina. Prevelika težnja ka tome ljude dovodi do nezadovoljstva i osobnih frustracija. Nemoguće je to ne primijetiti, jer toliko primjera se može vidjeti u jednom danu da se slobodno može reći da je to problem globalne razine.
Tužno je što su prave i istinske vrijednosti čovjeka postale potpuno nebitne. Nije bitno ništa osim cilja koji se svodi na materijalizam. Gdje smo nestali kao vrsta? Gdje je kraj ovom ludilu koje svakim danom sve više dolazi do izražaja?
Fizički kao vrsta čovjek postoji, ali gdje je nestao kao moralno biće? Gdje je nestala sva ona povezanost, ono zajedništvo koje je krasilo društvo? Sve je to iščeznulo i ishlapilo…
Možda se previše očekuje od sebe i vlastitog života. Možda se ide preko krajnjih granica mogućnosti kako bi se zadovoljila taština vlastitog ega i pokazalo se da “smo bolji od drugih”. Previše iskrivljenih slika imaju ljudi o vlastitom životu i vlastitim vrijednostima, a sve to skupa stvara životno okruženje u kojem danas kao vrsta živimo i obitavamo.
Sve to skupa veliki je paradoks koji se može nazvati tumorom modernog života, jer što ti znači sve ako u tebi tinja nezadovoljstvo, tuga, usamljenost, otuđenost!? Što ti znači život ako ti strahovi određuju što ćeš raditi? Što ti znači sve u životu ako si potišten, depresivan, bezvoljan i namrgođen? Što ti znači život ako si ispunjen ljutnjom i bijesom? Što ti znači sve u životu ako si putujući do svog cilja pokupio sve gore navedeno i razbolio se!?
Nameće se pitanje kad će to prestati, kako se riješiti toga? Paradoks modernog vremena nestati će onda kada će se ljudi vratiti svojim korijenima i početi živjeti tako. Prestati će onda kada neće biti stotine hektara zapuštenog zemljišta, onda kada se neće stidjeti sebe i svojeg postojanja, onda kada neće glumiti, onda kada će gledati druge, a ne samo sebe.
Nestati će onda kada svatko pojedinačno odluči da želi činiti ono što ga čini sretnim, a ne da čini stvari da bi se dokazao susjedu, prijatelju i obitelji.
Autor: Zdravko Posavec
Nema komentara