Bolne istine društvenog okruženja

Ljudi se boje svojih osjećaja, boje ih se pokazati, jer smatraju da će manje vrijediti ako pokažu svoju slabost, ako pokažu da u pojedinim trenucima boli, boje se jer misle da su postali slabi ako plaču.

životna patnja

Životna patnja, Foto: Flickr, The Pocket

Ljudi su suviše postali razjedinjeni, nema zajedništva, nema sloge, sve manje druženja, sve manje jedinstva, sve manje poštovanja, prave vrijednosti se gube, polako nestaju i postaju sjećanja.

Ona sjećanja koji se mnogi u trenucima slabosti znaju pitati gdje su ona stara vremena, gdje su oni trenuci kada je riječ bila svetinja, gdje su oni trenuci kada je sramota bilo krasti, gdje su oni trenuci kada su svi bili kao jedno, gdje su oni trenuci puni smijeha, pjesme i veselja, gdje su oni trenuci kada se poštovalo druge. Pitanje gdje su?!

Tu su, sve to je prisutno, ali ljudi to ne koriste, dolaze neka “moderna” vremena gdje ljudi više vole pregaziti svoju riječ, gdje je veća sramota biti pošten  nego lopov, gdje su svi postali individue za sebe, gdje život postaje patnja i lutanje sa stotinu problema, došla su vremena gdje ljubomora i mržnja postaju zamjena za ljubav, jer danas se mrzi sve što je drugačije i uspješnije od nekog.

Došla su vremena kada obitelj gubi vrijednost, došla su vremena kada je karijera bitnija od vlastite obitelji, došla su vremena kada se određuju čudna mjerila vrijednosti i ponašanja, došla su vremena kada se izgubio smisao jedinstva i postojanja, jer mnogi prema ljudima gledaju očima mržnje, neznajući da su im to braća i sestre. Bolna je istina društvenog okruženja, jako bolna.

Došla su vremena kada se prave vrijednosti moraju tražiti poput izumrlih vrsta, došla su vremena kada su ljudi sve samo ne ono što bi trebali biti, došla su vremena kada su izgubili pojam svog postojanja i jedinstva, kada su izgubili pojam vlastitog lika, kada su ljudi sve samo ne ono što bi trebali biti.

Došla su vremena kada su ljudi postali masa, došla su vremena kada je u toj masi najteže naći ono što bi trebalo biti najlakše, došlo je vrijeme kada u toj masi teško možeš naći nekoga i sa sigurnošću reći, e to je ČOVJEK!!!!!!

Prošla su ta vremena, čovjek polako postaje izumrla vrsta, dok ljudi žive u svijetu koji se zove zabluda i iluzija. Dobro došli u budućnost.

Autor: Z. Posavec

Komentari

  1. ksenija simic kaže

    Sretna sam sto imam ovoliko godina koliko imam….sretna sam sto sam odgojena u vrijeme kad nije bilo Facebooka…i kad se govorilo “batina je iz raja izasla”…ne, nisu me tukli…samo su me naucili zivotne vrijednosti, nucili su me postovati starije…i biti strpljiva i milosrdna……najvecom svojom vrlinom smatram to da znam slusati…..cesto mi se to razbilo o glavu…no….nije mi zao ….jos uvijek mogu reci COVJEK SAM….

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.