Anis

Foto: Flickr, pellaea

Anis ili latinska riječ Pimpinella anisum

Drugi nazivi koji se upotrebljavaju za anis su: aniš, aniz, laški janez.

Potječe iz porodice štitarki. Povijest govori da potječe iz Egipta, dok neki autori govore da je iz Sirije koja je nastala 1500.p.n.e. O anisu pišu i rimski i grčki pisci koji govore i o njegovim ljekovitim svojstvima. Biljka naraste do visine od 60 cm, a dokazi govore da  i korijen dostigne tu dužinu. Biljka raste i u vrtovima kao jednogodišnja biljka.

Donji listovi su okruglo bubrežasti i nepodijeljeni, dok su gornji listovi podijeljeni na kratkim peteljkama. Mali, sitni, bijeli cvijetići imaju svoju cvatnju u proljeće, a plod je sitnog, svijetlosmeđeg  jajolikog oblika sa ugodnim, slatkastim mirisom.

Anis se upotrebljava kao aromatično bilje u kulinarstvu, primjenjuje ga se u čajevima, ljekoviti dio je plod, a od sjemenki se pravi eterično ulje.

Eterično ulje dobivamo vodenom destilacijom iz svježih biljaka, koje je svijetlo-žute boje, ugodnog mirisa i slatkastog okusa. Koristi ga se u malim količinama, ali treba biti oprezan kod primjene na koži jer sadržava anetol koji može uzrokovati dermatitis ako je koža izritirana nekom alergijskom pojavom ili ozlijeđena, nije preporučjiv za trudnice, a ako ga se upotrebljava, onda doza mora biti u malim i umjerenim količinama.

U kulinarstvu se spominje da je dobar afrodizijak, naročito ako ga se kuha u vinu  i zaslađuje medom. Ovaj način pripreme dobar je za razna stimulativna djelovanja na rad bubrega i mjehura.

Da ne govorimo da ga se koristi u raznim jelima, slasticama, pa i raznim alkoholnim pićima, pa se tako u Makedoniji spominje mastika, u Francuskoj pernod, u Grčkoj ouzo, u Turskoj raki, a kod nas je poznaa aniseta, rakija sa sjemenom anisa.

Anis jača i grije želudac i druge probavne organe, koristi ga se u liječenju astme, bronhitisa i jakog kašlja. Kao sekretolik pomaže pri sazrijevanju sluzi u bronhima i pojačava njeno iskašljavanje.

Pomaže pri nadutosti i ispuštanju vjetrova. Dobar je i za poboljšanje apetita.

U narodnoj medicini anisov čaj davao se dojiljama kako bi imale kvalitetnije i zdravije mlijeko pri dojenju, a ujedno se i volumen mlijeka povećavao, te tako majke nisu morale brinuti hoće li imati dovoljno mlijeka za bebu, jer upravo taj čaj je pridonosio tome.

Mljevene anisove sjemenke bi se miješale sa ribanom mrkvicom kada bi se kod djece pojavili paraziti (gliste).

Univerzalni čaj od anisa uzima se za sva oboljenja, a pogotovo za probavne organe.

Tinktura anisa koristi se kod vjetrova, grčeva i kao sekretolik za izbacivanje sluzi.

Za ublažavanje kašlja i bronhitisa pije se mlijeko u kojemu smo prokuhali anis i uzima se 3 puta na dan po šalicu mlijeka prije jela, a zasladili smo ga medom od kadulje.

Za jačanje želuca pije se sirup od anisa na tašte svako jutro, a njega spremamo na slijedeći način:

50gr samljevenog sjemena anisa

50gr samljevenog koromača

25gr limunove kore suhe samljevene u prašak

250gr kandisa ili meda

6-7 dcl vode

sve to stavimo u bocu od jedne litre, dobro izmiješamo i začepimo. Pustimo na toplom mjestu da odstoji 6 tjedana.

Ulje od anisa – alkoholat primjenjujemo kod raznih oboljenja želuca, crijeva, jetre, pluća, maternice, koje se uzima 3 puta po 3gr poslije jela, a pripremamo ga na slijedeći način:

2gr anisovog ulja stavimo u 98gr 90% alkohola i može ga se odmah primjeniti.

Moramo napomenuti da kod nepravilnog pohranjivanja hlapiva ulja na svjetlosti i zraku dolazi do promjene anetola, zato treba koristiti uvijek svježe ulje iz ljekarne, a sjemenke se zdrobe neposredno prije upotrebe.

Autor: J. Nikšić

Komentiraj

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.