Voli, uči, rasti, igraj se i budi ono što jesi

Čovjek svakodnevno prolazi utabanim putovima koji na njemu ostavljaju trag. Neki od tih tragova budu na oko vidljivi, dok dio promjena koje se dešavaju ne budu nikada viđene ili ih se prekasno vidi.

bezbrižnost

Bezbrižnost, Foto: Flickr, Philippe Put

Činjenica je da ljudi svakodnevno budu izloženi velikim količinama stresa koje pogubno djeluju na njihov kompletni organizam, te ga pri tome tiho i podmuklo uništava. To ne znači da uvijek strada fizički dio bića, kod nekih je to i duhovni ili pak mentalni dio.

Vrlo važno je spomenuti da ljudi često vole negirati promjene koje se dešavaju kod njih, jer koliko god bili u grču, stresu i strahu manje-više svatko osjeti da se nešto dešava s njim, ali zbog straha jednostavno ignoriraju simptome koji ukazuju da nešto nije u redu. Najgore od svega je da ljudi očekuju da će simptomi nestati isto onako kako su se i pojavili.

Ignoriranje signala koje nam vlastito biće šalje jednako je hodanju po tankom ledu, jer posljedice budu iste. Pad je samo pitanje trenutka i jedino što je upitno je to hoće li pojedinac prilikom pada dobiti priliku da se uhvati za “slamku spasa” ili ne.

Vlastito biće treba voljeti, treba ga poštivati, treba ga njegovati i osluškivati signale koje ono šalje, jer u konačnici ako vlastito biće ne funkcionira u balansu onda se ni pojedinac ne može osjećati dobro i život poprima jednu novu dimenziju koja bude ispunjena tugom i jadom. Uvijek treba težiti ka tome da čovjek bude cjelina jer upravo kao cjelina osjeća se najbolje i najbolje funkcionira. Nema potrebe živjeti samo na duhovnoj, fizičkoj ili mentalnoj razini, jer odabirom života kroz jednu od tih razina ostale budu zapostavljene i izložene uništavanju. Posebice se uništavanje dešava kada vodeću ulogu u životu ima mentalni dio jer ego uništava apsolutno sve, pa čak i ono bez čega ni on neće postojati.

Nema potrebe vlastito biće izlagati uništenju, jer život je prevelika vrijednost da bi prema njemu bili nonšalantni i bahati. Uvijek treba imati na umu da postupci koji pojedinac čini kasnije se vraćaju u njegov vlastiti život i zbog toga prema svemu u životu treba zauzimati pošten stav i biti maksimalno susretljiv. Treba biti zahvalan i ponosan na svaki trenutak u životu jer svaka sekunda vlastitog života je blagoslov koji pojedinac prima. Ako netko smatra da nešto u njegovom životu nije fer ili pak život gleda kao kaznu, prvo što treba učiniti je da preispita vlastite postupke, vlastiti stav, vlastita djela jer iz navedenog dolaze posljedice koje imaju velik utjecaj na život.

Život bi trebao biti spontan i opušten. Život je ljepota praštanja, ljepota darivanja. Život je ljubav, sreća, život je mir, zadovoljstvo, život je svaki udah zraka, svaki pruženi zagrljaj i osmijeh. Život je svaki korak koji se korača, svaki pogled koji se upućuje. Život je svaka suza koja klizi niz lice, sve ono što je pojedinac spreman pružiti sebi i ljudima koji ga okružuju.

Zbog sebe i vlastitog života potrudi se biti ono što jesi. Svakog dana uči i rasti, igraj se. Ne opterećuj se s jučer, niti sa sutra. Bitan je ovaj trenutak, bitno je sada, bitan si ti.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*