Ti si rođena istina i živi je

Kada smo bili mali često smo maštali i pričali što želimo biti kad odrastemo, pričali smo o svojim snovima. Svaki trenutak je naše razigrano srce živjelo za igru i osjećalo strast prema svakom izazovu koji je bio pred nama. Bili smo mali, a mogli smo sve!

srca

Srca, Foto: Flickr, Suus Wansink

Mogli smo biti čak i super junaci, mogli smo biti sve što poželimo. Pa čak i za ono što su nas uvjeravali da ne možemo, pokušavali smo. Ne zato da nekome dokažemo da mi to možemo, nego zato jer smo vjerovali da možemo.

Često smo spašavali svijet i vjerovali da smo baš mi ti koji će ga spasiti i učiniti ga dobrim za svih. Vjerovali smo u ljubav. Vjerovali smo u svoje snove, u svoje želje. Vjerovali smo u život, vjerovali smo u sebe i ono dobro koje smo vidjeli u svemu.

Bili smo mali i slijedili smo ono što smo osjećali u srcu. Nismo razmišljali o posljedicama jer život smo vidjeli kao igru i željeli smo se samo igrati i uživati u svakom trenutku. Vjerovali smo u svoje srce i u sve ono što je dolazilo iz njega, onaj čisti dio nas i našeg postojanja. I činilo smo to instinktivno, bez da nas netko tome uči! Vjerovali smo i bili sretni.

Više smo vjerovali u ljubav i vrijeme nego u ono materijalno. Više nam je vrijedilo vrijeme provedeno s roditeljima u igri nego sve igračke na ovom svijetu. I danas, ako bilo koju odraslu osobu upitate da se prisjeti najljepšeg trenutka djetinjstva, vjerujte da niti jedna neće odgovoriti kako se sjeća da mu je netko kupio igračku ili bilo što materijalno! Svi će se prisjetiti nekog osjećaja, jer to je ono što je bitno, to se pamti! Odlazak u zoološki vrt, branje šumskih plodova, ribolov sa ocem, kupanje na plaži… sve nam je to puno značilo, jer smo voljeli i živjeli iz srca.

Mogli smo sve. Vjerovali smo! Bili smo sretni i voljeli smo, a danas? Danas isto možemo sve, ali se iz nekog razloga ne usudimo. Bojimo se. Stalo nam je do mišljenja drugih i trudimo se biti ono sto nismo.

Vjerujemo da mnogo stvari u životu ne možemo, umjesto da vjerujemo u sebe i svoje srce, da vjerujemo u svoje snove i svoje želje. Da li smo sretni i zadovoljni? Da li volimo? Na to pitanje svatko za sebe zna odgovor. Netko će reći “odrasli smo, nismo više djeca” ali zar odrastanje znači gubitak onoga zbog čega smo rođeni i zbog čega živimo?

Ne vjeruj u laž. Još uvijek si unutar sebe “mali”, još uvijek si ljubav. Ti si rođena istina i živi je. Pusti neka te dijete ljubavi i dobra vodi kroz život.

Vjeruješ očima i onome što vidiš, vjeruješ ušima i onome što čuješ, vjeruješ nosu i mirisima koje osjetiš. Zašto onda ne vjeruješ srcu i onome što ono osjeća?

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*