Osobna promjena, proces koji traje i donosi nove spoznaje

Koliko sam samo puta čuo da kažu „Pokušao sam sve ali promjene koje bi me zadovoljile izostale su, više ne znam što da radim. Jednostavno ne uspijevam. Koliko god truda, volje i htijenja uložio rezultat izostane.“

trenutak spoznaje

Trenutak spoznaje, Foto: Flickr, Moyan_Brenn

Gdje dođe do pogreške? Zašto unatoč trudu, želji i htijenju na kraju priznajemo neuspjeh i prihvaćamo ga kao gotov čin? Što nam to govori i krije li se iza svega poruka koja nas upozorava i usmjerava ka nekoj boljoj verziji nas samih?

Desi se da ponekad svojeglavo idemo nekim putem za kojega mislimo da je najbolji za nas i koliko god da udaramo glavom o zid ne odustajemo od svojeg nauma jer mi želimo osobnu promjenu. I koliko god nam se postupci koje činimo zbog osobne promjene obijaju o glavu uvijek se iznova pitamo zašto smo toliko uporni da pokušavamo istim postupcima dobiti drugačije rezultate i promijeniti sebe.

Lakovjerni smo. U moru informacija ljudi dolaze do zaključka da postoji određena šablona sretnog i ispunjenog života, te iste šablone primjenjuju u svom životu živeći u uvjerenju da je baš to ono što će im promijeniti život. I u pravu su kada su uvjereni da će to promijeniti njihov život, samo je pitanje hoće li ga promijeniti na bolje. Hoće li doći do rezultata koji će ih zadovoljiti ili će pak doći do silnog razočaranja, gubitka povjerenja i stagnacije po pitanju osobne promjene i života.

Treba li kriviti zbog toga ljude? Naravno da ne. Treba im pomoći, ali tako da ih se podrži, da im budemo potpora, a ne da ih se uvjerava u ispravnost vlastitog mišljenja i uvjerenja jer nitko nema pravo igrati se tuđim životom.

Kada se pristupa na takav način onda se nakon neuspjeha ljudi pitaju što je sa mnom, zašto su svi uspjeli, a ja nisam, zatvaraju se, gube samopouzdanje i odustaju od sebe. Složit ćete se, lako je savjetovati druge jer posljedice ne snosimo mi, a teško je savjetovati sebe jer znamo da su posljedice naše, pa stoga radije biramo “provjerene” metode ili pak stručne osobe.

Kada su osobne promjene u pitanju samo je pitanje trenutka kada će se pojaviti situacija ili pak stanje gdje će nekome zatrebati pomoć i to je zapravo najkritičniji trenutak cijelog procesa, jer u tim trenucima bitni su savjeti kako se postaviti i kako reagirati, bitna je podrška i razumijevanje, jer u konačnici ulazite u jedno novo poglavlje života i normalno je da se odmah nećete najbolje snalaziti. Važno je tko vam pruža savjete, još važnije je kome vi dajete povjerenje, jer na kraju vi ste ti koji birate i koji se suočavate s posljedicama vlastitog života. Krivi savjeti i kriva usmjeravanja mogu imati kobne posljedice.

Ne postoji čarobni štapić koji će sve ono što nije pozitivno izbrisati u životu, stoga je osobna promjena proces koji traje i svakodnevno donosi nove spoznaje. Istina je da se život preko noći može srušiti, ali se preko noći ne može ponovno izgraditi. Treba krenuti od temelja, slagati ciglu po ciglu i graditi svoj život. Povremeno treba zastati i uživati u onome što smo sagradili. Nema srljanja, jer krive odluke i bezglavo trčanje donosi propuste.

Osobne promjene nisu vječito traganje i primjenjivanje različitih metoda, osobna promjena je put dosljednosti, put hrabrosti i ustrajnosti da se spozna sebe, da se čuje tihi šapat vlastitog srca i veseli pjev duše. Devet mjeseci trebalo je našem biću da se razvije prije nego se rodi. Začeti smo u trenutku, razvijali smo se mjesecima, da bi živjeli godinama. Odluku o promjeni donesite u trenutku, mijenjajte se mjesecima, a u rezultatima svojih promjena uživat ćete godinama!

Autor: Zdravko Posavec

Komentari

  1. Milica kaže:

    Treba samo krenuti.
    Strah je naš naj veči neprijatelj

Komentiraj

*