Dok čekamo život teče

Ponekad se zapitamo koja je svrha našeg života i nas samih? Koja je svrha naših uvjerenja, svih onih rasprava “za” i “protiv”? Trošimo sebe, trošimo svoj život i zdravlje da bi nekome pokazali koliko vrijedimo ili da smo bolji od drugih, da bi stvorili materijalno bogatstvo, a zaboravimo da na ovaj svijet nismo ništa donijeli, niti ćemo išta s njega odnijeti.

Čekanje

Čekanje, Foto: Flickr, Simon Matzinger

Mijenjamo svijet, toliko toga znamo, a opet nikada nismo bili nesretniji i tužniji nego danas. Gdje se sakrila sreća i radost življenja? Zar je moguće da smo dopustili da nam drugi govore što je dobro za nas, a što nije? Gdje su u toj priči sve one čari koje čine život ljepšim? Planiramo, a većinom se planirano ne ostvari. Zašto? Zašto život izgleda kao borba i muka? Zar smo zbog toga rođeni, da bi se mučili i patili? Djelomično.

Većina odgovora leži u prolaznosti i povodljivosti. Ljudima je teško prihvatiti činjenicu da je život tek prolaznost i nema potrebe gledati u neku daleku budućnost, jer u konačnici nema garancije da će ona doći, zar ne? Još manje ima potrebe stalno se osvrtati u prošlost.

Volimo gledati na život dugoročno, a zaboravljamo da vrijeme prolazi bez obzira na to što mi činili. Vrijeme je prolaznost, a naš život neka usputna stanica gdje čekamo nešto bolje i lagodnije.

Dok čekamo život teče.

Čekamo da se nešto desi, svakodnevno čekamo potvrdu “nekoga” ili “nečega”, a vrijeme bespovratno teče i postaje prošlost. Čekamo i tonemo sve dublje u sivilo prolaznosti i zaboravljamo na sebe i sve ono što možemo pružiti životu, a samim time i sebi. Zaboravljamo da mi imamo život, a život ima nas i tek kad ga živimo on nam pokazuje koliko može biti lijep i čaroban, bez obzira na to što mi ponekad mislimo drugačije.

Previše očekujemo od života, a premalo mu dajemo. Trošimo vrijeme na stvari koje nas crpe i umaraju, a ne moraju imati veze s našim stvarnim životom. Zaboravimo da sve prolazi i da će i to proći.

Život je kratak, nemoj biti tek slučajni prolaznik u vlastitom životu. Podari sebi i svom životu vrijeme i on će ti pokazati zašto si rođen i zašto živiš. Samo duša je vječna, sve ostalo je prolazno.

Autor: Zdravko Posavec

Komentiraj

*